Malkica Dugeč rođena je 3.lipnja 1936. u Zavidovićima. Pučku školu pohađala je u Sarajevu, a maturirala u Zagrebu te zatim na Filozofskom fakultetu Hrvatskog sveučilišta diplomirala studij hrvatskog jezika i književnosti te ruskog jezika i književnosti. Sojim prvim pjesmama javila se još 1952. u emisijama Radio Zagreba a već 1953. počela objavljivati svoje pjesme u Studentskom listu te u srednjoškolskom časopisu Polet. Radila je na raznim školama diljem Hrvatske, među kojima i u Požegi gdje je 1960. tiskan njen pjesnički prvijenac "Crveni biseri". Zbog članstva u Matici hrvatskoj i aktivnog sudjelovanja u općehrvatskom pokretu Hrvatsko proljeće (osnivanje ogranaka MH diljem Slavonije), pod prijetnjom uhićenja, morala je slijediti svoga supruga prof. Božu Dugeča (bio je prvi predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Donjem Miholjcu) i 1972. emigrirati (u Njemačku, Stuttgart) gdje je sve do uspostave slobodne, neovisne države Hrvatske sudjelovala u kulturnom i političkom radu hrvatske političke emigracije. Svojim književnim radovima, objavljivanim u gotovo svim hrvatskim emigrantskim glasilima u Europi i svijetu (Hrvatska revija, Republika Hrvatska, Hrvatska domovina, Rakovica, Hrvatska budućnost, Hrtvatski put ) kao i organiziranjem književnih susreta hrvatskih pisaca iz iseljeništva: Riječ iseljene Hrvatske, na Frankfurtskoj međunarodnoj izložbi knjiga – promicala je ideju slobodne, demokratske, socijalno pravedne države Hrvatske te argumentima istine upoznavala svjetsku javnost s hrvatskom domovinskom i izvandomovinskom kulturnom baštinom. Tek od 1991. počinje surađivati i u domovinskim časopisima – u slobodnoj Republici Hrvatskoj.Nakon što joj je pjesnik Vinko Nikolić, u Knjižnici Hrvatske revije objavio 1984. knjigu "Zemlja moja-nebo moje" ( jedinu u tuđini objavljenu stihozbirku) svoje knjige nastavila je objavljivati u Domovini. Do sredine 2016.god. Tiskane su joj ukupno 24 knjige, među kojima je jedna knjiga proze ("Domaće zadaće"),jedna stihozbirka na njemačkom jeziku("Vom Winde gerissen") i jedna stihozbirka u digitalnom izdanju : "Suzama pečatim uspomene". Zajedno s prof. Kazimirom Katalinićem priredila je za tisak i 2001. (uz 30. obljetnicu Hrvatskog proljeća, 160. obljetnicu Matice hrvatske te 50.obljetnicu časopisa Republika Hrvatska) u izdanju HRZ objavila knjigu govora i eseja svoga pokojnog supruga prof.Bože Dugeča pod naslovom "Nismo spremni robovati". (Božo Dugeč je preminuo 17.3.1990. ne dočekavši svanuće hrvatske slobode.)

Malkica Dugeč sve od uspostave slobodne države RH sudjeluje svojim pjesničkim (i proznim) radovima u domovinskom tisku te je zastupljena u brojnim hrvatskim pjesničkim antologijama i leksikonima pa i u najnovijoj Hrvatskoj Književnoj Enciklopediji. Nagrađena je 2005. god. Književnom nagradom Hrvatskog slova "Dubravko Horvatić" za ciklus pjesama "Sebe ne vidiš nikada", 2007. god.Književnom nagradom Društva književnika Herceg Bosne "Antun Branko Šimić" za stihozbirku "U riječ unjedrena", te 2014. god. Književnom nagradom DHK Zagreb i ZIRALA imena "Fra Lucijan Kordić za stihozbirku "Žigice vjere". Članica je Društva hrvatskih književnika u Zagrebu, DHK Herceg Bosne u Mostaru, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori (sa sjedištem u Baselu), Njemačkog društva za kroatistiku (Deutsche Gesellschaft für Kroatistik) Matice hrvatske te nekoliko hrvatskih kulturnih udruga u dijaspori.Za rad na polju hrvatske kulture u izvandomovinstvu i u Domovini dobila je brojne Zahvalnice i Diplome. Živi i djeluje u Stuttgartu, gl. gradu njemačke pokrajine Baden Württemberg.